Razgovor, Tribina 06. Oct 15. 18:00

Tagovi

Mikrozajednica kao temelj urbaniteta

Vrijedan urbanistički sklop i vrhunska arhitektura Trstenika u Splitu danas su izloženi prijetnjama, interpolacijama i intervencijama na samom kulturnom dobru. Prepuštanje građana stihiji tranzicijskog urbanizma i nespremnost te nedostatak kapaciteta da se organiziraju oko upravljanja zajedničkim prostorima naselja i zgrada, prepoznate se kao ključne prepreke zadržavanju visoke kvalitete života koja obilježava susjedstvo. S druge strane, njegovu vitalnost još uvijek održava kulturni i socijalni kapital nastao i u odnosu sa baštinjenim prostorom pa se model upravljanja gradi zajednički, afirmacijom onih aspekata naselja koje možemo vezati uz teme samoorganizacije i samoupravljanja.

Aktivistički, umjetnički i interdisciplinarni istraživački rad vezan uz stambeno-poslovni kompleks na splitskom Trsteniku arhitekta Ive Radića, započet u 2014. godini projektom Međuprostori (https://medjuprostori. wordpress.com/), a nastavljen projektima “Ivo Radić: Papandopulova” i “Arhitektura zajednice: održivost praksi u suvremenom okružju”, usmjeren je na traženje modela kojim bi suradnja stručnjaka, stanovnika, privatnih upravitelja i lokalne samouprave rezultirala optimalnim uvjetima zaštite uz zadržavanje/podizanje kvalitete života u naselju.

Osobita Radićeva interpretacija Mediterana modernim rukopisom, kao i čitav projekt Splita 3 unutar kojeg je nastala, među najznačajnijim su doprinosima promišljanjima grada, relevantni lokalno, ali i globalno, a naročito u kontekstu suvremenih urbanih i stambenih politika EU. Pripadaju ideji kojoj se danas vraćamo planirajući pa ovaj živi primjer nije samo gotova slika nekog ranijeg razdoblja, već i poligon suvremenih i budućih interakcija na razini susjedstva i grada.

Gradeći koncept zaštite i upravljanja baštinom upravo na društvenom aspektu urbaniteta, otvaramo razvojnu perspektivu primjenjivu i na značajno drugačijim lokacijama i u različitim kontekstima, s naglaskom na imperativ zadržavanja nositelja specifičnih kulturnih karakteristika nekog područja, a ne samo prostornih ljuski povijesnih građevina i gradova.

Govori Diana Magdić, urbana sociologinja, istraživačica, aktivistica, novinarka i kritičarka arhitekture i predsjednica Udruge TESERAKT za interdiciplinarna istraživanja. Angažirana je na nekoliko projekata aktivne zaštite moderne arhitekture i urbanizma: Trogirska kronotopija (2011), Treći korijen od -Split (2012), Motel Trogir (2012 – ), Međuprostori (2014), Ivo Radić: Papandopulova; Arhitektura zajednice: održivost praksi u suvremenom okružju (2015).

Podeli na:

facebook twitter