Omladinski centar CK13 je alternativni i edukativni prostor namenjen podsticaju i razvoju društvenog angažmana i političkog aktivizma

TEMA MESECA APRILA: AUTONOMNI PROSTORI!

TEMA MESECA APRILA: AUTONOMNI PROSTORI!

Organizacije okupljene oko Omladinskog centra CK13 odlučile su da svoj mesečni program organizuju inspirisane određenim temama i značajnim datumima.
------------------------------------------------------------------------------------

Za sada nekoliko organizacija (LUGoNS- grupa korisnika GNU/Linux operativnog sistema u Novom Sadu, Alternativna kulturna organizacija – AKO, Kuda.org, Centar za socijalna istraživanja (ex Kružok) i Novosadska Lezbejska Organizacija - NLO) koje obuhvataju naizgled, i zaista, sasvim različita polja angažovanja, pronalaze načine da u okviru svog delovanja prepoznaju dodirne tačke i u odnosu na njih organizuju konkretne kulturne i političke događaje.

Različitost naših grupa, i nas kao pojedinaca i pojedinki postavljena je na istu polaznu tačku, a to je potreba za društvenom akcijom.
Različitosti nam, s` druge strane, daju mogućnost da sagledamo društvo koje želimo da pozovemo (posebno mlade ljude) na kritičko mišljenje, na suočavanje sa sistemom u kom živimo i alternativama koje su dakle i međusobno različite.

April je mesec u kome proslavljamo drugi rođendan CK13! “Omladinski centar CK13”je nastao u Novom Sadu, nakon godina koje je obeležio nedostatak angažovanih kulturnih prostora.
Ipak, CK13 je nastao na temeljima angažovanih prostora koje je Novi Sad imao, i godinama gubio.
U tom duhu, nostalgije za starim i pre svega, proslavaljajući nove mogućnosti i ono što je postigao CK13, april ćemo kroz nekoliko događaja obeležiti kao mesec Autonomnih prostora, i to u najširem smislu.

Istorijski pregled devastacije omladinskih centara u Novom Sadu i u Vojvodini u postsocijalističkom periodu

Novi Sad je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka imao relativno izbalansiran odnos kulturnih institucija i/ili drugih prostora i potreba stanovništva.
Grad je tada imao oko 175.000 stanovnika i rast je bio daleko sporiji, a u gradu su aktivno delovala 7 bioskopa, Tribina Mladih, Omladinski klub Sonja Marinković, Klub 24, klub Bronx, Klub međunarodnog prijateljstva (Arap), Klub muzičke omladine, Studentski kulturni centar, Američka čitaonica, omladinski književni list Polja, magazin Új Szimpozion.
Upravo ovaj period, kada je veći deo navedenih omladinskih institucija zatvoren, može da oslika ključno nerazumevanje uloge alternativne i kritičke kulture, u koncepciji razvoja grada Novog Sada, jer će od tog vremena život mladih i alternativne kulture funkcionisati uglavnom stihijski, bez plana i razvojne strategije.

Druga polovina osamdesetih je obeležila posebne grupe koje su samoinicijativno organizovane uticale na formiranje nekih novih programskih prostora, što je direktno reflektovalo želju i potrebu da se ponuda kulturne produkcije menja i proširi, i da se omoguće novi sadržaji s` obzirom na rast grada, i sve značajniji rast Univerziteta (tada je grad imao oko 190.000 stanovnika i skoro 25.000 studenata, novi prostori u gradu su bili pre svega galerija Nosorog, SKAM studio za kreativno angazovanje mladih, Žuta kuća – centar za angažovanje mladih sa prvim psihološkim savetovalištem za mlade i edukativnim programima).
Ove inicijative pokrenute su i kao reakcija na rad zvaničnih institucija kulture i informisanja, koje su već tada pokazivale amonizitet prema alternativnoj kulturi i polako su atrofirale aktivnosti gradskih institucija u odnosu na potrebe građana.
Na primer, u Sloveniji pa i urbanim centrima Hrvatske i u Beogradu se tadašnja alternativna kultura i umetnost spremno uključila u rad društvenopolitičkih organizacija aktivno učestvujući u demokratskim procesima i liberalizaciji društvenog života.

Rezultat tako olako odbačene alternativne kulture i mladih u svim sferama društvenog života može da se ilustruje kroz činjenicu da danas Grad nema respektabilnu galeriju, adekvatan koncertni prostor, nema časopis, radio stanicu koji bi se bavili kritičkom kulturom i društvom.

Devedesete godine prošlog veka su veoma specifične iz više razloga: raspad SFRJ, velike migracije stanovništva koje su se direktno oslikale i na strukturu i broj stanovnika u Novom Sadu.
Potreba za kulturom je u tom kontekstu potpuno marginalizovana sprovođenjem političke projekcije realnosti, pre svega fokusiranim na egzistencijalni aspekt, pa su građani jedini izlaz imali ili u participaciji političkog života kroz rad u strankama, ili u potpunoj apscinenciji od bilo kod društvenog života.
Rat je sa sobom razvio visok stepen nacionalističkog govora mržnje, i to je na direktan način štetilo Gradu kao jednom od nosioca kulture suživota različitih naroda i vera na jednom prostoru.
Ovaj period poznat je po mobilizacijama i medijskom oblikovanju javnosti da je rat neizbežan i neophodan, ali ta odluka nije razvijana kroz dijalog, a javno mnjenje je dobijalo projektovane oblike realnosti i mnogi se sa tim odlukama nisu slagali.

Od tada pa sve do danas, svedoci smo velikog talasa odliva mladih iz Novog Sada, jer nisu pronašli motiv da ovde i ostanu, jer im Grad nije pružao mogućnosti i izbor za slobodan razvoj i širenje vidika, a njihova jedina mogućnost je bila da prate projektovanu političku krizu, sem izuzetaka koji su sve vreme pokušavali da joj se odupru.

Mnogi sugrađani su napustili Novi Sad, što je rezultat neslaganja sa promenom karaktera sredine u kojoj su se rodili, jer su grad doživljavali kao nešto široko, prostrano, slobodno, a pretvaralo se u ksenofobiju, mržnju, strah, kontrolu kretanja, nemaštinu…

Sve to je bitno uticalo na psihološku krizu kulturnog identiteta, i logičan korak je bio odlazak iz sredine u kojoj nisu videli rešenje.

_____________________________________________________________

13.04. ponedeljak, Omladinski centar CK13 obeležava drugi rođendan!

U sklopu obeležavanja druge godišnjice Omladinskog centra CK13 organizujemo:

18.30h, Promocija prvog Biltena CK13.

19h, Razgovor sa povodom, na temu: “Autonomija prostora”, u kome učestvuju:

Aleksandar Kravić, član gradskog veća zadužen za sport i omladinu

Jelena Popović, koordinatorka programa u Omladinskoj nevladinoj organizaciji (ONO)

Rastislav Škulec, umetnik i likovni pedagog, jedan od osnivača Žute kuće 1987. godine

Razgovor će voditi:

Zoran Pantelić, umetnik, jedan od osnivača Omladinskog centra CK13

21h, Koncert: Deadline (London, UK)

Ulaz: Karte po ceni od 400 dinara su u pretprodaji u Kancelariji CK13 (od 10h – 16h), i u Klubu CK13 (od 16h).

Na dan druge godišnjice Omladinskog centra CK13 imamo priliku da ugostimo bend koji spada u jedno od najvećih imena današnje svetske punk-rock scene.

Deadline su sa radom počeli u Londonu oko 2000. godine, i iza sebe imaju 5 studijskih albuma, veći broj singlova, kao i na stotine koncerata i turneja kojima su stekli veli broj fanova.

Više puta su imali čast da sviraju sa bendovima kao sto su Cock Sparrer, Rancid, Dropkick Murphys itd.

Jedinstvena kombinacija punka, rock'n'rolla, hard core-a i popa, začinjena fenomenalnim vokalom pevačice Liz godinama unazad ostavlja bez daha publiku i muzičku štampu širom sveta, a sad je red i na nas da se uverimo u njihov kvalitet.
_____________________________________________________________

11.05. ponedeljak, 19h, Novosadska Lezbejska Organizacija – NLO i CK13 pozivaju vas na tribinu :

Autonomni ženski prostori

Šta je to ženski prostor, koliko je važan aktivističko - politički, a koliko je zanimljiv širokom krugu žena?

Isključivo ženski prostori imaju dugu istoriju postojanja. Zajednička karakteristika ovakvih prostora jeste da su uvek - zona bez nasilja! Od kuhinje koja je vrlo često ženski privatni prostor i u patrijarhatu mesto okupljanju žena, do javnih ženskih prostora za koje borba nikada ne prestaje.
Stvaranjem feminističkih organizacija krajem 80-ih godina, na prostoru bivše Jugoslavije iznova su se stvarali anagažovani ženski prostori u kojma su se žene bavile temama značajnim za sopstevnu egzistenciju koju uzimaju u svoje ruke.
Od tog vremena do danas koncept organizovanja ženskih grupa se menjao, pa pitanja koja nam ostaju su: čime se danas bave feminističke organizacije, da li je ikada postojala ideja omasovljavanja feminističkog pokreta, šta je budućnost feminističkog pokreta kod nas?...

Učestvuju:

Lepa Mlađenović, feministička i mirovna aktivistkinja, Beograd.
Koordinatorka Autonomnog ženskog centra. Jedna od osnivačica prvog SOS telefona u Beogradu, 1990. godine. Učestvovala je u organizovanju mnogih ženskih organizacija u celoj Srbiji i Vojvodini. Jedna od osnivačica prvog gej-lezbejskog lobija “Arkadija“, 1990. godine i organizacije “Labris“, 1995. godine.

Milica Gudović, feministička aktivistkinja. Koordinatorka grupe “Žene na delu“, Beograd.
Žene na delu postoje od 1996. godine sa misijom da povećaju dostupnost informacija ženama i drugim ranjivim grupama, kroz izdavaštvo, edukaciju i medije.
Žene na delu bave se ekonomskih osnaživanjem žena kao i elektronskim opismenjavanjem. Zalažu se za alterglobalistički ekonomsko-politički model.

Veronika Mitro, jedna od osnivačica i stalna saradnica Ženskih studija i istraživanja u Novom Sadu. Jedna je od osnivačica Novosadske Lezbejske Organizacije – NLO.

Ženske studije osnovane su 1997. godine. Studije akademskim alternativnim metodom imaju za cilj da ženama i muškarcima približe pitanje diskriminacije prema ženama danas, u različitim oblastima života i u svakodnevnici. Ženske studije bave se obrazovnim radom, informaciono-dokumentacionim radom i rezultati rada se objavljuju.

Biljana Rakić, članica upravnog odbora SOS telefona Novi Sad. Supervizorka volonterkama SOS telefona.
SOS telefon je nastao 8. marta 2002. godine u okviru Novosadskog ženskog centra. Od 2004. postoji kao samostalna organizacija. Osnovne usluge SOS-a su besplatno psihološko i pravno savetovalište i rad sa mladima kroz interaktvni edukativni program i radionice.

Moderatorka: Jelena Anđelovski